18.06.2015.

PINJOLI



Iako se pinjoli jedu sirovi, u zemljama poput Italije, Grčke i Turske, u kojima se slastice uglavnom pripremaju od badema i oraha, pinjoli su ušli na mala vrata kao dodatak.
U talijanskom umaku pesto pinjoli u kombinaciji s bosiljkom, češnjakom, maslinovim uljem daju potrebnu masnoću koja će povezati sve sastojke, kao i potrebnu blagost.
Vrlo su ukusni u kombinaciji sa slatkim korjenastim povrćem ili pak u pireima od pastrnaka, celera ili crvenog luka. U Francuskoj, pokrajini Provance, pinjoli se upotrebljavaju u pripremi preljeva za salate od svježeg povrća u kombinaciji s maslinovim uljem.






Pinjoli su plodovi borova roda Pinus čiji se krupniji primjerci upotrebljavaju kao hrana.
Plodovi bora (uglavnom Pinus monophylia i Pinus edulis) sakupljali su se u Sjevernoj Americi još prije 10 000 godina, dok ih u mediteranskom području (Pinus pinea) upotrebljavaju 2 000 godina.
Bor (Pinus pinea L.) je visok 6-12 metara, a potrebno je 15-ak godina da bi počeo razvijati veću količinu češera (šišarki). Svjetlija strana je u tome da jedno stablo može biti produktivno daljnjih stotinu godina.
Berba se obavlja ručno, a češeri se suše na suncu kako bi se njihove ljuske otvorile. Sjemenke s ljuskama potom se odstranjuju ručno ili mehanički kako bi se došlo do sjemenke – pinjola.



Očišćeni pinjoli kupuju se najčešće na tržnici ili u trgovinama zdrave hrane, uobičajeno u paketićima od 40 g, i dostupni su cijele godine. S obzirom na to da sjemenke sadrže velike količine masti, lako užegnu i najbolje ih je kupovati samo onoliko koliko vam je potrebno.
Pinjoli će sačuvati svoju prirodnu aromu i hranjive sastojke ako se čuvaju u čvrsto zatvorenoj posudi u hladnjaku ne više od tjedan dana, a u zamrzivaču u plastičnim vrećicama do mjesec dana.

Najradije ga jedem na salati ali bez preterivanja.

deo necega sam uzela sa www.sirovahrana.hr

A evo ovde ima jedan veoma zanimljiv recept za one kojima su pinjole dostupne u ljusci. Procitajte ga OVDE 

Нема коментара:

Постави коментар